Mala

Ljeto sam sanjao s tobom, na kraju rekao zbogom,
bez cilja lutao dalje.

Jesen je donijela sjetu, snovi me vraćali ljetu,
i onoj stazi, stazi uz more:

ljeto je bilo ko ljeto, lavanda, more i sve to
i ruke tvoje u mojoj kosi.

Mala kad bi znala, kol'ko te volim joj,
mala kad bi znala, zauvijek sam tvoj

Hladna je bila zima, poneka ljubavna rima,
i jedna slika, slika tvog lika.

Proljeće donosi boje, ali bez ljubavi tvoje,
oči moje, ne vide boje:

ljeto će biti ko ljeto, bevanda, more i sve to
bez ruku tvojih u mojoj kosi.

Mala kad bi znala, kol'ko te volim joj,
mala kad bi znala, zauvijek sam tvoj

Kandžija

Budi se tuga u našem svitanju
i nema sreće, čak ni u sijećanju
novac i dušu i snove uze
pohlepa oka, ne ćuti suze.

Ako od bola, razbijem čašu
oprosti gazda to tamburašu,
nemiri kandžija konje bijesne,
oprosti gazda, to je zbog pjesme.

Život je danas kartaški stol,
rane su sjećanja, a pjesme sol,
kasno je gazda stisnuti zube,
velike partije bleferi gube.

Ako od bola, razbijem čašu
oprosti gazda to tamburašu,
nemiri kandžija konje bijesne,
oprosti gazda, to je zbog pjesme.

Noć

Negdje daleko, daleko za nama strah se diže
vjetar života, nosi ga sve bliže
i samo još malo i pasti će po nama vječna tama
probudit će nas jednom zora sudnjeg dana.

A noć kada stigne ugasit će boje
i lica moga i kose tvoje
i sve što sada vidiš bit će samo sjene
a jutro će svanut bez tebe i mene.

Sa novim će jutrom, netko drugi istim putem proći
i sve bit će isto, sve do nove noći
sa novim će jutrom, netko drugi istim putem proći
i sve bit će isto, sve do nove noći.

A noć kada stigne ugasit će boje
i lica moga i kose tvoje
i sve što sada vidiš bit će samo sjene
a jutro će svanut bez tebe i mene.

Prsten

Mi za sreću nismo rođeni
Božjom rukom nismo vođeni
ja se mogu samo sjećati
ti ćeš prsten drugom staviti

Neće, neće prsten, neće svatovi
neće tebe meni uzeti

Ja ću vinom tugu topiti
ti ćeš noću tiho plakati
sve dok nebom zvijezde sijaju
proklinjat ću našu sudbinu

Neće, neće prsten, neće svatovi
neće tebe meni uzeti

Nek’ šapuću

Kroz čašu sam, protjero imanje
često lijego u svitanje.

Šaptale su babe u mom kraju
taj materi neće dovest snaju.

Sad se spremam na put kroz Europu
i nedam dušu ni vragu, ni popu.

Još šapuću babe u mom kraju
taj materi neće dovest snaju.

Kirvaji će prolazit bez mene
selom će me olajavat žene.

Šaputat će babe u mom kraju
taj materi neće dovest snaju.

Vratit ću se s trešnjama u cvijetu
i dovest curu najljepšu na svijetu.

Nek šapuću babe u mom kraju
da materi neću dovest snaju.

Baja

Nemojte vi meni pričat o životu i o školi
imam salaš, imam njivu, a i curu što me voli.

Nisam ja od tih sanja što visoka sniva zvanja
ja sam baja iz trnave, sanjam njene oči plave
vinograde i lenije i briga me baš i nije za ulice sivog grada,
volim miris sa livada, djevojku što čuva stada i šumarke pune 'lada

Ja ću živjet na salašu imat ću i dobru snašu
neću gradom terat kera, do diplome inžinjera

Nisam ja od tih sanja što visoka sniva zvanja
ja sam baja iz trnave, sanjam njene oči plave
vinograde i lenije i briga me baš i nije za ulice sivog grada,
volim miris sa livada, djevojku što čuva stada i šumarke pune 'lada

Sjećam se

Škripuću kola na poljskom putu
i selo tone u smiraj dana
laganim kasom, dido tjera
dvi žive vatre dva riđana

Sjećam se dido riđana
dok duša djetinjstvom luta
sjećam se dido riđana
ali se ne sjećam puta

Kola su stala al' život nije
vremenom sjećanja blijede
oca već nema,nema ni majke
i moje kose, prebrzo sijede

Sjećam se dido riđana
dok duša djetinjstvom luta
sjećam se dido riđana
ali se ne sjećam puta

Nisam te htio voljeti

Čitam tvoje pismo, suza pada na slova
gledam drugi se vole, a ja živim od snova

Nisam te htio voljeti
došlo je samo od sebe
a znao sam da će me boljeti
biti daleko od tebe

Gledam prolazi poštar, nadam se opet ćeš pisati
u pismo preslikaj ruku, s njom ću suze brisati

Nisam te htio voljeti
došlo je samo od sebe
a znao sam da će me boljeti
biti daleko od tebe

Rika jelena

Na zemlju snova i sunca
zeleni suton pada
sutra će svanuti jesen
i hrast će ostat bez lada

Zemljo moja zelena
slušaj riku jelena
što za ljetom tuguje
a jeseni se raduje

U zoru začut ćeš pjesmu
kad konji povuku brazdu
orač pjevat će tiho
o zimi što otjera lastu

Zemljo moja zelena
slušaj riku jelena
što za ljetom tuguje
a jeseni se raduje

Ilija

Konje tjera Ilija, pod njim škripi čuprija
kraj njeg gradska cura sjela, zavide joj sve iz sela.

Oj Ilija, Ilija ispade ti čivija,
cure viču izgubio livču.

Dada drumom bogara, svoga sina on kara,
mater stoji pokraj puta na Iliju jako ljuta.

Oj Ilija, Ilija ispade ti čivija,
cure viču izgubio livču.

Vrani konji vjetar prate, vangiri im noge mlate,
iz potkova vatra sijeva, a Ilija sretan pjeva.

Oj Ilija, Ilija ispade ti čivija,
cure viču izgubio livču.

Varala me

Volio sam jednom, jednom u životu
proklinjao ljubav i žensku ljepotu
zareko se sebi, voljet više neću
ali opet s drugom tražio sam sreću

Varala me jedna, varala i druga
ja sam danas čovjek sa tisuću tuga
i sve moje misli kao laste lete
u vremena sretna kad sam bio dijete

Svaka moja pjesma opet ljubav zove
i još sanjam iste porušene snove
znam da takav život nitko nebi htio
ni ja više nisam onaj što sam bio

Varala me jedna, varala i druga
ja sam danas čovjek sa tisuću tuga
i sve moje misli kao laste lete
u vremena sretna kad sam bio dijete

Matilda

Da je sad kraj mene Matilda nebi stalno sanjo krčmara,
nebi ja od vina strado ni kraj njene kuće pado,
nebi pijan zoru proklinjo

Da je bar još malo ostala, duša bi me manje boljela,
od Đakova do Svilaja obišo sam sto kirvaja,
al je više nisam našao.

Hajde digni suknju iznad koljena, pleši čardaš svojim bijelim nogama
nek nas vino cijele noći opija, i za našu dušu svira tambura.

Da je bar još malo ostala, duša bi me manje boljela,
od Đakova do Svilaja obišo sam sto kirvaja,
al je više nisam našao.

Hajde digni suknju iznad koljena, pleši čardaš svojim bijelim nogama
nek nas vino cijele noći opija, i za našu dušu svira tambura.

Ne kuni majko

Ne kuni majko sina svoga
sina svoga nesretnoga
zbog nje majko noću pije
samo pijan još se smije

Ej da mogu vrijeme vratit ja
bila bi mi danas suđena
letjeli bi među zvijezdama
eh da mogu vrijeme vratit ja

Samo zora sve je znala
što je ona meni dala
plakala je onog jutra
nema majko našeg sutra

Sad rakijom led otapam
što se oko srca steže
bez nje majko sreće nemam
vedri dani meni sniježe

Ej da mogu vrijeme vratit ja
bila bi mi danas suđena
letjeli bi među zvijezdama
eh da mogu vrijeme vratit ja

Ej da mogu vrijeme vrati ja
s njom bi majko bio dovijeka

Alaj volim

Alaj volim lipog lada pod jasenom u livada
Al ne volim kositi, niti vodu nositi,
više volim dobra vina, mlade snaše i kulina.

Više volim dobra vina, mlade snaše i kulina
Ja ne volim orati, a još manje kopati,
više volim noći lude tamburaše kad polude.

Više volim noći lude tamburaše kad polude
Ja ne volim ljubiti cure kao što si ti,
ti si dobra za poklade, bijela lica od pomade.

Ti si dobra za poklade, bijela lica od pomade.
Ja ne volim nikoga samo konja mrkova,
na me ljuta on nikad nije, ni kad skitam, ni kad pijem.